Zemlja se predaje, bez straha sniva,
jer zna da ce Gospodar opet da oziva.
Drvece suti, krosnja se skloni,
u miru ceka – On zivot ponovi.
“Allah nas uspava, Allah nas probudi,
Ona daje zivot, samo kaze: Budi!
Kao sto kisa na suhu grudu padne,
tako i dusa u svijetlost sklada stane.”
Korijen uz korijen snagu dijeli,
vjetar ih lomi, al’ ostaju cijeli.
U tami mole, sabur snagu daje,
cuvaju zivot sto vjecno traje.
Kad sunce svane, list se otvara,
proljece pjeva iz Bozijeg dara.
Kisa ih kupa, zemlja se smije,
blagoslov tece kroz vene i zile.
Zahvalno srce u listu sja,
sve sto je umrlo – On opet da.
I svaki dah i korijen i grana,
svedoce: Ljuvav je vjecna, bez ikakvih mana.
Discover more from thelostmirror.com
Subscribe to get the latest posts sent to your email.