Kad kazu da hoce normalnu Zenu

Kad kazu da hoce normalnu zenu

Znaci-hoce servis s osmjehom.

Na Balkanu muskarci vole reci da hoce “normalnu zenu”.
Ali sta to zapravo znaci “normlana zena?”
U stvarnosti, iza tih rijeci najcesce se krije zelja za zenom koja ce biti tiha, zahvalna i vjecno dostupna — koja ce hraniti, trpiti i slusati bez pitanja.

Vecina ih zapravo ne trazi partnericu, nego majku.
I zato se kroz cijeli region ponavlja isti obrazac: muskarac koji ocekuje da bude voljen kao dijete, a postovan kao kralj — dok zena polahko nestaje pod teretom njegove “normalnosti”.

Bosanac ne uce kako da vole zene.
Oni uce kako da budu voljeni od strane zena.
Majka ih voli bezuslovno — hrani, slusa, pere, razumije, brani ih od svijeta i od samih sebe.
I tako odrastu vjerujuci da je ljubav nesto sto dolazi bez pitanja, bez granica, bez truda.
Zato kad traze “normalnu zenu”, oni u stvari traze novu majku.

Takva “normalna” treba da zna kad mu je tesko, da ga pusti na miru, da ne postavlja pitanja.
Da razumije njegovu sutnju, da mu oprosti ispade, da se nasmije kad dodje kuci i da mu ne dira ego.
Da sve bude cisto, djeca mirna, rucak gotov, i da ga ne gleda poprijeko ako opet “nije stigao” pomoci.
Sve dok se ona ne pobuni — on misli da je sve u redu.
A kad se pobuni, onda “vise nije ista”.

Njegova ideja zene je zapravo zena koja voli kao majka:
bez ocekivanja, bez granica, bez kraja.
Treba da daje i kad je prazna, da razumije i kad on suti sedmicama, da ga voli i kad je grub, da ga ceka i kad zna da ne dolazi.

Da mu bude dom, terapija, utjeha i servis.
Jer on ne zna da ljubav nije ista stvar kao majcinska briga.
On ne zna da ljubav bez uzajamnosti nije ljubav, nego iscrpljivanje.
A mozda, mozda upravo sve to zna.

I tako uzima.
Od zene, od majke, od svake koja mu pruzi ruku.
Uzima paznju, vrijeme, trud, ljubav — kao da mu sve to po prirodi pripada.
Kao da je to njegovo pravo, a ne blagoslov.
Nikad ne vidi koliko ga one nose, hrane i spasavaju, jer je naucen da je to “normalno”.
Zena daje, a muskarac prima.

I kad primi sve sto moze, jos se zali da “nije dovoljno voljen”

I onda se cudi sto ga zena vise ne zeli.

Kako da zelis nekog o kome moras stalno brinuti kao o djetetu?
Mislis je li jeo, ima li ciste majice, kako mu je bilo na poslu, da li je u dobrom raspolozenju, da li ce planuti ili sutjeti, da li ga trebas tjesiti ili pustiti na miru.
Da stalno pazis na njegove emocije, da ga smirujes, balansiras, da ne bi “pukao”.
Kako da te privlaci neko koga moras odrzavati u funkciji, u svakom smislu.

Zena koja te voli kao majka prestaje da te zeli kao muskarca — jer se ne mozes ljubiti s onim o kome moras brinuti kao o djetetu.
A on nju vise ni ne vidi kao zenu.
Za njega je ona postala navika, sigurnost, rutina.
Zna da ce uvijek biti tu, da ce pokupiti razbijeno, oprati, skuhati, oprostiti.
I onda kad vise nema onog sjaja u njenim ocima, kad vise ne trci prema vratima kad on dodje — on kaze da je “hladna”.

Ne shvata da ju je sam ohladio.
Da je godinama gasio tu iskru svaki put kad ju je tretirao kao servis, a ne kao partnericu.
I kad nestane strasti, on je ne trazi u sebi — on je trazi negdje drugo.

U nekoj novoj prici, novom licu, novom uzbudjenju koje jos nije imalo vremena da ga vidi bez maske.
Jer tu, gdje se trazi paznja bez odgovornosti, strast opet kratko zatreperi — dok i ta zena ne shvati da je dosao samo po novu majku s drugim licem.

U medjuvremenu, sve svoje emocije dijeli s muskarcima.
Tamo moze biti opusten, nasmijan, ranjiv.
Tamo ne mora glumiti snagu ni dokazivati se.
Tamo se razumiju, podrzavaju, zezaju — dok zene kod kuce nose tisinu, brigu i rutinu.
Muskarac se tako emocionalno hrani s muskarcima, a fizicki sa zenama.
A onda se pita zasto nema strasti.

Zene su umorne od toga da budu majke odraslim muskarcima.
Umorne od toga da nose cijeli odnos na ledjima i da ih se mjeri ruckom, a ne razumijevanjem.
Umorne od toga da ih se voli samo kad sute, kad trpe, kad prastaju.

Ali jos davno je receno:

“…a one nisu majke njihove; majke njihove su samo one koje su ih rodile.”
(Kuran, 58:2)

Jer zena nije tvoja majka.
I svaki put kad je tako tretiras — kao da joj oduzimas ono sto ju je Bog stvorio da bude: partnerica, a ne roditelj.
Nije tvoja hraniteljica, ni tvoja dadilja, ni tvoj emotivni aparat za odrzavanje zivota.
I nije stvorena da te voli kao sto majka voli dijete, nego kao sto odrasla dusa voli drugu odraslu dusu.

Pa kad cujem da neki Bosanac kaze da zeli “normalnu zenu” — nasmijem se.
Znam da to znaci da zeli zenu koja ce ga sluziti, voljeti bez pitanja, i nikad ga ne podsjecati na ono sto bi trebao biti.
Ali “normalne” zene su nestale onog dana kad su shvatile da ne moraju vise biti majke odraslim muskarcima.

Mozda je vrijeme da se i on zapita — zna li on uopste kako izgleda biti normalan muskarac?